INTEGRALNI SUSTAV ZA UPRAVLJANJE POTROŠNJOM GORIVA
I KONTROLU EMISIJE CO2 U INDUSTRIJI I RAFINERIJI NAFTE
Ideja
Za svako trošilo (peć, kotao) se može u svakom trenutku izračunati stvarna i tehnički optimalna (minimalna) potrošnja goriva i kao njihova razlika dodatna potrošnja, kao pokazatelj trenutne neracionalosti. Upravljanje potrošnjom se vrši na način da se stvarna potrošnja održava na razini optimalne, odnosno da se dodatna potrošnja održava na razini nule.
Postupak kontrole procesa izgaranja se temelji na stalnom izračunavanju toplinskog stupnja djelovanja trošila, odnosno na činjenici, da se proces izgaranja može prikazati putem egzaktnih matematičkih izraza i da je na raspolaganju snažna kompjutorska podrška za opsežna izračunavanja u realnom vremenu.
Sva složenost procesa izgaranja transformirana je u odgovarajuće aplikacije putem kojih rukovodno i tehnološko osoblje različitih profila, bez dubljeg poznavanja energetskih i termodinamskih teorija, može na pouzdan i transparentan način kontrolirati energetsku potrošnju. Pored potrošnje na razini trošila (osnovne bilance goriva), povlačenjem ovih podataka prema višim organizacijskim razinama uspostavljala bi se funkcija upravljanja potrošnjom goriva i na tim razinama, od razine tvrtki, preko razine korporacija do razine države.
Sustav je jednostavan za primjenu, dovoljno je da se u odgovarajuću aplikaciju unesu vrijednosti za temperaturu i sadržaj O2 u dimnim plinovima i temeljem dobivene slike o kvaliteti loženja poduzimaju korektivne mjere. Shodno tome, Sustav se može primjenjivati odmah.
Pored potrošnje goriva, putem ovih bi se aplikacija kontrolirala i količina CO2.
Pored upravljanja potrošnjom goriva, putem ovih se aplikacija može provoditi i funkcija analize potencijalnih ušteda na potrošnji goriva i smanjenju emisije CO2
Zbog visokog stupnja transparentnosti Sustva, putem samo jednog pogleda na ekran kompjutera Uprava bi mogla dobivati pouzdanu sliku o energetskoj učinkovitosti tvrtke kao cjeline. To bi upravama omogućavalo aktivnu uključenost u procese racionalnije potrošnje energije i kontrolu emisije CO2, što je izričito u skladu sa standardom ISO 50001UPRAVLJANJE ENERGIJOM. Na ovaj bi način gospodarenje energetskom potrošnjom, umjesto organizacijskog pitanja postalo poslovna funkcija, čije provođenje ne zahtjeva mnogo vremena. Također treba reći da bi se putem ovog projekta udovoljavalo i ostalim zahtjevima iz ovog ISO standarda; utvrđivanje postojećeg stanja, definiranje ciljeva i praćenje napretka u smanjenju potrošnje energije.
Sukladno prethodno rečenom, proizlazi da bi se u slučaju korištenja ovog sustava za upravljanje energetskom potrošnjom certifikacija prema ovom standardu dobivala praktički „gratis“. To bi dakako vrijedilo i za procese recertifikacije, jer bi se zbog „vertikalne“ koherentnosti aktivnosti glede štednje energije osiguravali usklađeni stavovi na svim organizacijskim razinama, od neposrednih korisnika energetske potrošnje (ložači, operateri) do svih rukovodnih razina.
Analizatori O2 u dimnim plinovima su jedina oprema za uspostavljanje ovog sustava, što ne bi trebalo biti problem, jer se njihova ugradnja isplati u vrlo kratkom vremeu (nekoliko tjedana). U nedostatku fiksnih, u početku mogu zadovoljavati i prenosivi analizatori dimnih plinova.