PROCJENE POTENCIJALNIH UŠTEDA NA GORIVU
NA OSNOVU ARHIVIRANIH PODATAKA
Prema brojnim literaturnim podacima, a to je i autorovo iskustvo u sferi racionalnije potrošnje goriva putem uspostave pouzdane kontrole procesa loženja se kriju značajne potencijalne uštede u rafinerijama nafte, u iznosu 5-10 %. Temeljem navedenih pretpostavki proizlazi da bi se u slučaju uvođenja predloženog sustava za upravljanje potrošnjom goriva i gubitaka u nekakvoj prosječnoj rafineriji nafte (prerada 3,000.000 t/god, vlastita potrošnja 8 %, cijena goriva 300 $/t),) mogle postizati godišnje uštede na smanjenju potrošnje goriva i procesnih gubitaka u iznosu od 3,6 do 7,2 miliona dolara.
Do procjene potencijalnih ušteda se može doći i na osnovu arhiviranih podataka, dakle podataka za neki protekli vremenski period. U tu se svrhu može koristiti slijedeći dijagram. U nedostatku procesnih (fiksnih) analizatora za određivanje udjela O2 mogu poslužiti prenosivi analizatori.

Za izračunavanje potencijalnih ušteda na nekoj procesnoj peći zbog toga što radi pri stvarnom toplinskom stupnju djelovanja (ηs) koji je niži od zadane vrijednosti (ηz ) računa se prema slijedećoj formuli :
ΔG = Qa/Hde ×( (ηz – ηs )/(ηz × ηs))
pri čemu je :
ΔG (kg/h) – dodatna količina goriva, koju peć trenutno troši zbog toga što umjesto
s zadanom radi s navedenom stvarnom vrijednošću toplinskog
stupnja djelovanja,
Hde = 40.300 kJ/kg – ogrjevna vrijednost ekvivalentne jedinice loživog ulja,
ηz = 0,81 - zadana vrijednost toplinskog stupnja djelovanja peći.
ηs =0,760 – stvarna vrijednost toplinskog pnja djelovanja
Na osnovu navedenih podataka za temperaturu dimnih plinova i sadržaj kisika u njima očitana je iz prikazanog dijagrama (Sl. 1) slijedeća vrijednost za stvarni stupanj djlovanja peći:
ηs =0,760
Uvrštavanjem navedenih vrijednosti u prethodnu formulu dobiva se slijedeća vrijednost za dodatnu potrošnju goriva na konkretnoj peći:
ΔG = 50,0 × 1,000.000/40.300 × (0,81 – 0,76 )/(0,81 × 0,76) = 100,8 kg/h
Ako ova peć predstavlja prosječno trošilo i ako ih u nekoj rafineriji ima 16 kom (peći i kotlova) ukupne bi potencijalne uštede mogle biti 16 puta veće i vrijedile bi 3,9 miliona dolara godišnje (100,8/1000×16×8000×300). Ovo spada u red veličina prethodno navedenih potencijalnih ušteda, pri čemu valja imati na umu da ova brojka ne sadrži dodatne procesne gubitke (baklja).
Zaključne napomene
1.Temeljem prikazanog postupka izračunavanja se može zaključiti da se u nedostatku egzaktnog sustava za upravljanje potrošnjom goriva u mnogim tvrtkama, a naročito rafinerijama nafte, vjerojatno kriji milionski gubici na dodatnoj potrošnji goriva i emisiji CO2. Predlaže se korisnicima ovih trošila izrada analize na osnovu podataka za neke protekle vremenske periode.
2.Iako se prikazani postupak analize odnosi na jednu procesnu peć u rafineriji nafte on se može koristiti i za analizu potencijalnih ušteda gorivu na bilo kom tipu trošila. Za njegovo provođenje je potreban podatak o sadžaju O2 u dimnim plinovima tošila, što se može rješiti pomoću prenosivih analizatora dimnih plinova ( i putem naknadne analize).
3.U slučaju potrebe za nakadnom izradom analize O2 u dimnim plinovima, nastojati da zatečeno stanje što bolje odgovara stanju za protekli vremenski period koji služi za provođenje analize. Odnosno, izbjegavati dodatna podešavanja radnih parametara loženja neposredno prije vršenja analize dimnih plinova.