NOVAC NA DOHVAT RUKE

      Za ovu svrhu pod „novcem na dohvat ruke“ se podrazumjeva novac za čiju realizaciju nisu potrebna nikakva ulaganja.   U konteksu ove teme (trošak analizatora O2 zanemariv u odnosu na moguće uštede), to su sredstva, koja bi se uštedilo u slučaju upravljanja potrošnjom goriva u industriji i rafinerijama nafte. Odnosno, to bi bila sredstava koja bi se postizala putem bolje kontrole procesa loženja.
 
Naredna tablica sadrži prikaz aplikacije za procjenu potencijalnih ušteda. Uštede se računaju na razini jedne peći, s time da se podaci za razinu tvrtke, dakle za veći broj peći, dobivaju putem relativnog odnosa zbroja ukupnih toplinskih tereta svih peći i toplinskog tereta konktretne peći. Slijedi primjer izračunavanja.

U aplikaciju se unose slijedeći podaci: stvarni kapacitet sekcije (330,8 t/h) i očekivana temperatura dimnih plinova (320 ᴼC). U aplikaciju se također unosi i vrijednost za zadani toplinski stupanj djelovanja (0,820) u odnosu na koga se računaju potencijalne uštede.

Na osnovu gornjih podataka, dobivaju se slijedeći podaci za potencijalne uštede na godišnjoj razini: 994.499  zbog dodatne potrošnje goriva (loše loženje) i 179.010 $ zbog dodatne količine CO2 uzrokovane dodatnom potrošnjom goriva, što ukupno iznosi 1,174 miliona dolara godišnje.

Za račun na razini tvrtke može poslužiti slijedeći račun: ako je ukupni zbroj toplinskih tereta tvrtke 590 miliona kJ/h a toplinski teret konkretne pećo 260 miliona, tada bi procjena za ukupnu potencijalnu uštedu u ovom segmentu iznosila 1,174×590/260=2,66 miliona dolara godišnje.

Gornja brojka se odnosi samo na procesne peći, dakle ne uzima u obzir parne kotlove i ne sadrži procesne gubitke, čije bi izračunavanje trebalo uslijediti nakon  izrčunavnje potrošnje goriva (druga tema).