top of page
TOPLINSKA INTEGRACIJA RAFINERIJE NAFTE
I TERMOELEKTRANE
Ovaj se projekt temelji na činjenici da se sva toplinska energija u rafineriji nafte mora odvesti iz proizvoda prije njihovog uskladištenja, kao i činjenice da se u termoelektranama koriste značajne količine toplinske energije za predgrijavanje napojne vode, dakle prije ulaska vode u kotao. Umjesto u atmosferu, preko rafinerijskih rashladnnih sustava, ove bi se količine toplinske energije usmjeravale u napojne tokove termoelektrane, čime bi se postizali značajni efekti, kako na štednji toplinske energije, tako i na smanjenju emisije CO2.
O kojoj se količini toplinske energije radi? Općenito se može reći da su rafinerije nafte veliki potrošači toplinske energije; obično se 8-10% ukupno prerađene nafte, što u plinovitom što u tekućem obliku, potroši kao pogonsko gorivo (suhi rafinerijski plin, atmosferski i vakum ostatak). Sva se ova energija mora odvesti u atmosferu (hlađenje proizvoda) prije slanja proizvoda u skladište.To se vrši putem dva tipa rashladnih sustava, pomoću zraka i putem vodenog hlađenja. Prethodna slika sadrži shematski prikaz rafinerijskih tokova otpadne toplinske energije. Sastoji se od dvije vrste tokova, odvođenih putem zračnog (QZ) i vodenog (Qv) hlađenja. Suma ovih dvaju tokova odgovara dovedenoj količini toplinske energije u procesnoj peći (Qp) (dio odnose proizvodi, gubici).
Svaka rafinerija nafte ima specifičan energetski model i sukladno tome odgovarajuću strukturu izlaznih tokova otpadne toplinske energije. Obično se oko pola ukupno dovedene količine potrošnje goriva odnosi na energetska, a pola na procesna postrojenja. A kako je za ponovno korištenje, dakle toplinsku integraciju pogodan samo dio iz procesnih jedinica, to iznosi cca 4-5 % ukupne prerade. Nadalje, oko polovice ove energije, dakle 2-2,5 % od ukupno prerađene količine sirove nafte se odvodi pomoću zračnih hladnjaka (Qz) kod visokih 80-130°C, što znači da se radi o vrlo kvalitetnoj energiji, koja bi se mogla koristiti na vrlo ekonomičan način (izmjenjivači topine). Pretpostavka je da se samo ta količina energije ponovo koristi.
U slučaju prerade nafte od 4,000.000 t/g to bi predstavljalo godišnji ekvivalent u uštedi goriva od približno 100.000 t loživog ulja (4,000.000 ×0,025) ili, uz cijenu loživog ulja od 300 $/t, 30 miliona dolara godišnje. Ovom iznosu treba dodati troškove emisije 300.000 t CO2 godišnje i troškove adekvatnog zračnog hlađenja, koje je ovim putem supstituirano.Druga se polovica toplinske energije odvodi putem vodenog hlađenja kod temperatura od cca 38-40 °C i iako bi se teoretski također mogla ponovo koristiti (toplinske pumpe) nije predmet ove analize.
1.Predlaže se ekološkim udrugama i odgovarajućim ministarstvima da iniciraju aktivnosti na realizaciji projekata toplinske integracije rafinerija nafte i termoelektrana unutar svojih organizacijskih cjelina.
2.Predlaže se vladama i nadležnim državnim organima da glede investicijskih ulaganja, na ovaj način postignute uštede, tretiraju kao "zelenu" energija.
bottom of page