ŠTEDNJA ENERGIJE U INDUSTRIJI I RAFINERIJI NAFTE
Zaključne napomene
1. Glede štednje energije u industriji i rafinerijama nafte treba reći da zbog složenosti ovih energetskih modela, putem uobičajenog sustava mjernih mjesta, dakle putem materijalne bilance energetskih i procesnih tokova, i u slučaju da se unatoč značajnim financijskim sredstvima za njihivo postavljanje i održavanje u funkciji ta mjesta osposobe, nije moguće uspostaviti pouzdanu kontrolu potrošnje (štednju) goriva i procesnih gubitaka. To prije svega zbog toga, jer pored plinskih tokova iz tehnoloških procesa u sustav loživog plina dospjevaju i izvjesne količine inertnih plinova (N2, CO2) iz sustava regeneracije katalizatora i zapornih sustava pomoću dušika. Pored toga postoje i drugi razlozi zbog kojih je predloženi Sustav baziran na egzaktnim toplinskim bilancama na razini trošila jedini preduvjet za racionalnu potrošnju goriva, odnosno štednju energije:
-značajne razlike u ogrjevnim vrijednostima i tekućih i plinovitih procesnih tokova, koji se koriste kao tehnološko gorivo. To se naročito odnosi na suhi plin, čija ogrjevna vrijednost ovisi i o količini i sastavu pojedinih dotoka s procesnih jedinica, kao i stupnju izmješanosti tih tokova unutar zajedničkog sustava.
-većina trošila (procesne peći, parni kotlovi) istovremeno koristi dva tipa goriva: rafinerijski suhi plin koji nastaje kao nusproizvod i različite tipove tekućih procesnih tokova (atmosferski i vakuum ostaci).
-veći broj trošila (desetak procesnih peći, nekoliko parnih kotlova) različitih veličina čija se potrošnja goriva kreće od nekoliko stotina kilograma do nekoliko t/h,
2.Pored ovog za gorivo u rafineriji nafte, slični se sustavi za upravljanje, odnosno štednju energije, mogu napraviti i za ostale oblike energetske potrošnje, vodenu paru, električnu energije, industrijske vode, čime bi se dobio integralni sustav za upravljanje energetskom potrošnjom, odnosno štednju energije u industriji. Pod pojmom integralni sustav se podrazumjeva istovremeno praćenje svih oblika energetske potrošnje (tehnološko gorivo, vodena para, električna energija, cirkulaciona voda, tehnološke vode). Ovakav pristup pored neposrednog smanjenja određenog oblika energetske potrošnje istovremeno, kroz povezanost svakog sustava s ostalim energetskim tokovima (vidi Sl.1 Energetski model jedne rafinerije nafte), nudi pouzdanu međusobnu provjeru. Primjera radi, vodena para koja napusti parne kotlove mora završiti ili u povratnom kondenzatu ili kanalizaciji ili u gubicima. U prvom slučaju se mora uklapati u bilance industrijskih voda, u drugom u bilancu otpadnih voda, a u trećem služi za izračunavanje gubitaka na vodenoj pari. Naravno, integralni energetski sustav je isprepleten od većeg broja ovakvih slijedova i provjera cjelokupnog sustava se vrši upravo putem ˝dodirivanja˝ i podudaranja određenih veličina.
3.Kako proizvodnja svih oblike energije uglavnom proizlazi iz procesa izgaranja, to je količina nastajanja ugljikovog dioksida u korelaciji sa potrošnjom svakog oblika energije. Shodno tome, uspostavom predložene štednje energije u industriji (gorivo, vodena para, električna energija), pored postizanja ušteda u pojedinim oblicima energetske potrošnje, bilo bi moguće uspostaviti i pouzdanu kontrolu emisije CO2.
4.Vrijednosti za potrošnju, odnosno štednju energije i generirane količine CO2 izračunate na razini svih trošila predstavljale bi bazne veličine, čijim bi se povlačenjem prema višim razinama mogle kreirati egzaktne bilance potrošnje energije i genergiranog CO2 od razina tvrtki do razine Države. Pored funkcije uprvaljanja, koja bi se tada mogla provoditi i s ovih razina (osnovna je razina trošila), na ovaj bi se način raspolagalo s egzaktnim mehanizmom za vrijednovanje isplativosti pojedinih mjera (toplinske integracije, rekuperacije, optimizacije) za štednju energije u industriji i smanjenje emisije CO2. Ovim bi se putem dobivale dvije grupe podataka, stvarano stanje i mogući dometi u cilju štednje energije u industriji i smanjenja količine nastajanja CO2.
5. Kako bi se primjenom ovih aplikacija ogromna količina podataka pretakala u smo jedan, Ukupni pretičak energetske potrošnje iznad tehničkog optimuma, ovim bi se radiklano pojednostavnila uloga uprava u sferi štednje energije u industriji; umjesto stalnih rasprava, bio bi dovoljan pogled na ekran kompjutora za dobivanje pouzdane slike o trenutnoj energetskoj učinkovitosti tvrtke. Upravo ta dostupnost „kondenziranih“ podataka omogućava upravama aktivnu uključenost u procese štednje energije (racionalnije potrošnje) i kontrolu emisije CO2, što je izričito u skladu sa standrdom HRN EN ISO 50 001: 2012 . Odnosno, na ovaj bi se način pitanje štednje energije, umjesto organizacijskog pitanje ( razni stručni timovi) pretvorilo u poslovnu funkciju, čije provođenje ne bi zahtjevalo puno vremena.
6.Za uvođenje navedenog sustava za štednju energije u industriji (upravljanje potrošnjom energije) potrebna su minimalna ulaganja (osnovna mjerna mjesta). Primjerice u slučaju sustava za upravljanje potrošnjom goriva, potrbno je samo ugraditi procesne analizatore O2 na procesnim pećima i parnim kotlovima, što ne bi trebalo biti problem, jer se radi o investiciji koja se u pravilu isplati u roku manjem od mjesec dana.
7.Po uzoru na prikazani projekt za štednju energije, sličan Sustav se može napraviti za svaki konkretan broj i raspored procesnih peći, parnih kotlova i spremnika za loživo ulje, dakle za bilo koju rafineriju. A kako se cijeli sustav temelji na podacima koji se već prate u rafinerijskim procesima, proizlazi da se pouzdana kontrola potošnje energije i energetskih tokova, odnosno štednja energije u industriji, može uspostaviti praktički bez ikakvih dodatnih financijskih ulaganja. Kako je izvedba ovog projekta u skladu sa standardom HRN EN ISO 50 001 : 2012 (vidi obrazloženje na zasebnoj stranici), proizlazi da se u slučaju njegove primjene, praktički „gratis“ može dobiti certifikacija prema ovom standardu. Ovo dakako vrijedi i za procese recertifikacije (audite), jer se zbog „vertikalne“ koherentnosti aktivnosti glede štednje energije osiguravaju usklađeni stavovi na svim organizacijskim razinama, od neposrednih korisnika energetske potrošnje (ložači, operateri) do svih rukovodnih razina.
8. U slučaju interesa za dodatnim informacijama glede štednje energije u industriji autor je na raspolaganju za bilo koji oblik suradnje.